Je li regija spremna na primjenu psihodelika?

Psihodelici su riječ koju nismo čuli gotovo desetljećima, a onda se iznenada počela pojavljivati u medijima, vijestima i na portalima posvećenim popularizaciji znanosti. Što se to promijenilo? Što su zapravo psihodelici i jesmo li kao društvo – osobito u našoj regiji – spremni za promjene koje donose?

Psihodelici su skupina psihoaktivnih tvari koje izazivaju izmijenjena stanja svijesti. Ta stanja uključuju promjene u percepciji sebe i okoline, dublje emocionalno procesiranje sadašnjih i prošlih iskustava, disoluciju ega te intenzivne osjete i vizualne halucinacije.

Zbog svega navedenog, psihodelična iskustva često su izrazito duboka i transformativna. U terapijskom kontekstu njihova se primjena bitno razlikuje od klasičnih psihofarmaka, poput antidepresiva ili anksiolitika.

U skupinu psihodelika najčešće ubrajamo psilocibin (aktivni sastojak tzv. magičnih gljiva), LSD (lizerginska dietilamidna kiselina), MDMA (glavna komponenta ecstasyja), DMT (dimetiltriptamin), meskalin (iz kaktusa poput pejotla) te ibogain (iz afričke biljke iboge). Iako se MDMA tehnički ne smatra klasičnim psihodelikom nego entaktogenom, često se uključuje u ovu skupinu zbog svog jedinstvenog djelovanja na emocionalnu obradu u terapijskom okruženju.

Psihodelici – nekad i danas

Zašto danas toliko znanstvenika govori o supstancama koje smo donedavno smatrali iznimno opasnima? Iako istraživanja o psihodelicima datiraju još iz 1950-ih i 60-ih godina, zbog tadašnjih političkih i društvenih pritisaka ta su istraživanja prekinuta, a psihodelici su klasificirani kao tvari visoke opasnosti, bez prepoznate medicinske vrijednosti.

Tek desetljećima kasnije, kada su se regulatorne politike počele postupno ublažavati, uz vrlo stroge mjere sigurnosti i etičkog nadzora, znanstvenicima je ponovno dopušteno proučavanje ovih tvari. Ono što je uslijedilo iznenadilo je mnoge – svako novo istraživanje otvaralo je nova saznanja i poticalo još više pitanja o potencijalnoj primjeni psihodelika u terapiji.

Rezultati su pokazali izniman potencijal u liječenju poremećaja poput depresije, anksioznosti i posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP-a), a istraživanja se šire i na druga područja, poput poremećaja hranjenja i ovisnosti. Uz to, pokazalo se da psihodelična iskustva mogu imati duboko transformativan učinak i na zdravu populaciju, potičući osobni razvoj, kreativnost i emocionalnu jasnoću.

Djelovanje psihodelika

Za djelovanje ove terapije ključna su tri čimbenika. Prvi je specifično djelovanje psihodelika na mozak – primarno kroz aktivaciju serotoninskih receptora i izmjenu načina komunikacije između različitih regija mozga, uz niz drugih mehanizama koji značajno mijenjaju moždanu aktivnost. Važno je naglasiti kako neurološka istraživanja pokazuju pozitivne promjene u mozgu i nakon što aktivno djelovanje supstance završi. Dakle, psihodelici mogu uzrokovati dugotrajnije neurološke promjene.

Drugi čimbenik je osobno iskustvo tijekom djelovanja supstance. Radi se o intenzivnim iskustvima u kojima osobe često dolaze do uvida u vlastite obrasce ponašanja ili se suočavaju sa svojim traumama na drugačiji način. Jedan od ključnih mostova između biološkog i psihološkog aspekta jest disolucija ega. Biološki gledano, dolazi do smanjenja aktivnosti tzv. “Default Mode Networka” (DMN) – mreže važnog za osjećaj vlastitog identiteta – što se psihološki manifestira osjećajem stapanja i povezanosti s okolinom. Iako nije jedini, vjeruje se da je upravo ovaj mehanizam jedan od važnijih za terapijski učinak.

Treći čimbenik jest postojanje strukturiranog protokola, koji najčešće uključuje pripremne seanse, seanse tijekom kojih osoba proživljava iskustvo uz podršku dva terapeuta, te fazu integracije. Integracija je ključna: kroz psihoterapiju osoba pokušava prenijeti uvide i iskustva iz sesije u svakodnevni život, kako bi izvukla maksimalnu korist. Nije rijetkost čuti da je dobra integracija jednako važna kao i samo iskustvo s psihodelikom.

Stanje u regiji

Iako se neki stručnjaci u regiji tek upoznaju s ovom tematikom, dok dobar dio njih i dalje robuje starim obrascima mišljenja, osjeća se promjena u zraku – da budemo poetični. Dokaz ove promjene je i nedavno održana konferencija “Znanost psihodelika u primjeni”, koja je u Zagrebu (i online okruženju) okupila velik broj stručnjaka iz područja mentalnog zdravlja, koji su sudjelovali u predavanjima i konstruktivnim raspravama oko ovih supstanci. Čak dvadeset izlagača iz zemalja poput Engleske, Švicarske, Nizozemske, Francuske ali i naše regije prenijeli su iskustva iz istraživanja prakse, prenijeli su nova saznanja i otvorili brojna pitanja za našu publiku. O stanju u regiji posebno se bavio okrugli stol pod nazivom “Balkane moj – stanje znanosti psihodelika u regiji” na kojemu su predstavnici Hrvatske (Mario Zulić, mag. Psych.), Bosne i Hercegovine (Marsela Pećanac) i Srbije (Aurelija Đan, mag.psych.) razgovarali o percepciji i promjeni svijesti o ovim supstancama u svojim zemljama. 

Iako niti u jednoj od zemalja nisu provedena klinička istraživanja, na istoj konferenciji je održano predavanje “Prvi prijedlog nacrta istraživanja MDMA u tretmanu PTSP-a kod hrvatske populacije” (Mario Zulić, mag.psych. i dr. Javor Vouk-Kamenski). Također, neke korelacijske studije o stavovima prema psihodelicima unutar i izvan struke su već napravljene. U Srbiji je pokrenuta Nacionalna asocijacija za istraživanje psihodelika, dok je BiH bila domaćin već dva treninga rada s MDMA i PTSP-om, jedne od najpoznatijih organizacija za istraživanje psihodelika (MAPS).

Sama konferencija u Hrvatskoj je bila promovirana putem brojnih medija, uključujući i mainstream medije poput Jutarnjeg i Indexa. Osim toga, krovne organizacije nadležne za djelatnosti psihologa, liječnika i psihoterapeuta su prepoznale konferenciju kao vid stručnog usavršavanja te su dodijelile i bodove za sudjelovanje što vidimo kao veliki korak u osvještavanju ovih tema u struci. 

O ovim temama je iznimno važno govoriti u stručnim krugovima, obzirom da se o korištenju psihodelika priča u javnosti i može doći do samostalnog eksperimentiranja obzirom da ne postoji terapijski kontekst u kojem pojedinci to mogu sigurno proći kao vid terapije za specifične poremećaje. Takvo eksperimentiranje može dovesti do neželjenih posljedica, obzirom da se radi o intenzivnim iskustvima koja se ne preporučuju svima. 

Zaključak

Zaključno možemo reći da psihodelici više nisu samo tema alternativne kulture ili povijesna fusnota psihijatrije već postaju legitimno područje znanstvenog interesa i potencijalno snažan alat u liječenju mentalnih poremećaja. Iako je pred regijom još dug put – od kliničkih istraživanja do razvoja regulatornog i terapeutskog okvira – prvi koraci su napravljeni. Ključno je da javnost bude stručno informirana te da struka predvodi ovu promjenu, kako bi se spriječile zlouporabe i stvorili sigurni uvjeti za buduću primjenu psihodelika. Promjena je već u tijeku – na nama je da je oblikujemo odgovorno, s poštovanjem prema znanosti, ali i prema mentalnom zdravlju naših sugrađana.