Pravilo broj jedan psihologa i psihijatara, kao i svih zdravstvenih radnika, jeste: „Ne nanosi štetu.“ Kada nam klijent dođe po podršku, koristimo svoje znanje, dostupne alate i tehnike, sve za njihovo dobro. Bez obzira na vjeru, rasu, spol, seksualnu orijentaciju, ideološka uvjerenja – imamo jedan cilj: koristiti svoje znanje i vještine za opće dobro. Psiholozi i psihijatri nisu i ne bi trebali biti neutralni. Mi se suprotstavljamo nasilju, nesigurnosti, nehumanim uslovima života i svim faktorima koji štete ljudskom zdravlju – i stojimo uz siguran, zdrav i dostojanstven život. Tako se uz pravilo „ne nanosi štetu“ pridružuje još jedno: „Suprotstavi se onima koji nanose štetu.“
Uzimajući u obzir svijet i okolnosti u kojima živimo, razmislimo ponovo zajedno: šta je blagostanje i šta nam zapravo treba?
„Ostvari sebe!“
Na vrhu Maslovljeve hijerarhije potreba nalazi se „samoostvarenje“. „Ostvari sebe!“ Koliko puta smo to čuli? Mnogi govornici na TEDx-u, psiholozi na društvenim mrežama, stručnjaci za lični razvoj i bogati poduzetnici to nam propovijedaju. Neki čak kažu: „Ti si takav/va jer nisi ispunio/la svoj potencijal, nisi rizikovao/la dovoljno ili nisi dovoljno radio/la.“ Jedni kažu da možemo biti bogati koliko želimo, drugi da možemo biti sretni i u miru koliko želimo. Ali osoba kojoj se obraćaju je uvijek ista – ti. Te velike i sjajne riječi koje iznova i iznova naglašavaju da samo „ti“ to možeš učiniti, u početku te motivišu, a kasnije te navode da kriviš sebe i pitaš se: „Gdje sam pogriješio/la?“ Da li si zaista ti jedini razlog što nisi sretan/na, miran/na i zdrav/a koliko želiš?
Gdje je naše mjesto u ovom vrtu?
Zamislimo vrt ispred sebe. Jedan njegov dio je bogatstvo – taj dio pripada vrlo malom dijelu svjetske populacije. Ali šta se dešava u ostatku vrta?
Mnogi ljudi suočeni su s akutnim nedostatkom skloništa i pothranjenošću. Dvije milijarde ljudi nema pristup pitkoj vodi. U mnogim zemljama postoji agresivan odnos prema prirodi, a naše tlo, voda i zrak su zagađeni. Ljudi iz srednje klase nemaju dovoljno sredstava da se prehrane ili se za to moraju grčevito boriti. Nezaposlenost je rasprostranjen problem. Mnogi mladi nakon završetka škole moraju migrirati kako bi pronašli posao koji zaslužuju.
Ljudi gube živote u poplavama jer infrastruktura nije adekvatna, umiru u zemljotresima jer su radi profita zgrade izgrađene loše, umiru u objektima čiji vlasnici nisu htjeli platiti sisteme za zaštitu od požara… Ratove ili proživljavamo iz prve ruke ili ih gledamo na televiziji – i suočeni smo s gubicima života i društvenim traumama. Dok bogati mogu potkupiti sudove, u ostatku vrta se borimo protiv nepravde. Čekamo da vidimo hoće li graditelji smrtonosnih zgrada, počinioci femicida i oni koji uništavaju živote mladih biti kažnjeni. Naša vjera u pravni sistem i pravdu je ozbiljno uzdrmana. A ljudi koji se žele pobuniti protiv svega toga širom svijeta bivaju izloženi nasilju.
Ovo je samo djelimična slika, jer bi nam trebalo najdeblje poglavlje u historiji da napišemo sve nehumane uslove života. Ali jedno je jasno: sistem u kojem živimo nije zdrav. Diskursi privilegiranih slojeva zvuče strano ostatku vrta. I pripisivati psihološko zdravlje isključivo pojedincu – ismijava stvarnost.
Šta možemo učiniti?
Ne oklijevaj potražiti podršku ako osjećaš da se teško nosiš sa savremenim sistemom i uslovima života. Terapija te ne otupljuje niti zanemaruje stvarnost. Naprotiv, razumije te, suosjeća i osnažuje. Psihologija je decenijama jačala svoje alate kako bi ljude učinila otpornijima – i tu je za tebe, ako je zatražiš. Nisi sam/a, nismo sami; dio smo stanovnika svijeta koji se suočavaju sa sličnim izazovima – i mnogo nas je. Tu smo jedni za druge i zajedno smo jači nego što mislimo.
Zdravstveni radnici također imaju još jednu odgovornost izvan klinike: boriti se za miran, pravedan, siguran i zdrav svijet. Obrazovanje koje dobijamo znači otvoriti oči – ne okrenuti leđa onome što vidimo, i stati uz naše ljude protiv svega što ugrožava zdravlje.
Da, brinemo o brizi o sebi – ali brinemo i o sigurnoj budućnosti.
Da, brinemo o poremećajima u ishrani – ali brinemo i o onima koji nemaju pristup hrani.
Da, brinemo o postavljanju zdravih granica – ali brinemo i o ljudima koji umiru na granicama.
Da, brinemo koliko je teško prekinuti vezu – ali inzistiramo i da počinioce femicida stigne pravda.
Da, brinemo o “love-bombingu” – ali također vidimo djecu koja su bombardovana.
Da, brinemo o ghostingu – ali također vidimo kriminalce koji “nestaju” bez traga.
Da, brinemo o traumi – ali također vidimo i počinioce traumatskih događaja.
I da, ovdje smo i ne idemo nigdje. Vidimo jedni druge, čujemo jedni druge i radimo za svijet u kojem svako ljudsko biće ostvaruje osnovna prava i slobode
