Pise: Ismeta Curkic Mujagic, PhD
Često srećem ljude koji su iznenađeni ekstremnim poplavama ili snježnim olujama.
Bespomoćni i ne znajući zašto se to dešava, nastavljaju da žive kao i inače, misleći da je to „novo normalno“ i da tu ništa ne mogu učiniti.
Nezadovoljavajući osjećaj, zar ne?
Predobro poznajem taj osjećaj, jer sam se i ja osjećala tako. Niste sami!
Kao i ja, osjećate da morate nešto da uradite. Ali na svakom koraku koji preduzmete, okolina vas obeshrabruje. Većina jednostavno ne shvata da treba nešto promijeniti, niti to žele.
Vi niste krivi.
Rečeno vam je da ne možete učiniti ništa da ublažite ove vremenske ekstreme i da to nije vaša odgovornost. Uslovljeni ste da mislite da ništa ne možete promijeniti.
Ali ima dobrih vijesti.
Postoji još jedna mogućost. Način da pronađete svoj unutrašnji mir.
Prije nego što vam kažem više o tome, pogledajmo zašto vaš trenutni pristup pokretanju promjena nije uspio.
Prvo, važno je da znate koja su DVA VELIKA PROBLEMA koja izazivaju nepotrebnu zbrku u vašem umu.
Problem 1 – Pogrešno razumijevanje odakle dolaze klimatski ekstremi
Ne sumnjam da ste primijetili promjenu u klimatskim obrascima na Zemlji. Sve češće imamo produžene vrućine i ekstremne kiše ili snijeg.
Navedeni smo da vjerujemo da ove vremenske promjene dolaze od povećanog CO2 u atmosferi. I CO2 zaista igra svoju ulogu u ovoj promjeni.
Međutim, moramo pogledati dublje uzroke ovih ekstrema. U prošlosti smo mi (ljudi) učinili dosta štete našoj okolini i pomiješali je s napretkom u našem blagostanju.
- Promijenili smo zemljišta. Od prirodnih šuma, močvara i vegetacije napravili smo zgrade, velika monokulturna polja i betonske pejzaže.
- Degradirali smo naše tlo lošim upravljanjem, ostavljajući ga golim i zbijenim.
- Uklonili smo drveće, a time i sposobnost našeg ekosistema da lokalno koristi vodu i stvara umjerenu i češću kišu.
Sve ovo rezultira time da se kišnica brže odvodi sa kopna i usmjerava u okeane. Tamo doprinosi podizanju nivoa mora i nije dostupna za bilo kakvu upotrebu na kopnu gdje je u stvari jako potrebna.
Posljedice su dramatične.
S jedne strane smrt i raseljavanje ljudi zbog katastrofalnih događaja, ekološke štete i povećani ekonomski troškovi popravke stanja. S druge strane isušujemo naše kontinente. To znači ekstremnije vremenske prilike, porast nivoa mora i zagrijavanje okeana.
Međutim, samo gledanje na štetu neće riješiti naše trenutne ekološke probleme. Moramo se početi educirati i promijeniti svoje ponašanje kako bismo bili dio rješenja.
A rješenje je zadržavanje kišnice na našim krajolicima i kontinentima kroz vraćanje drveća i vegetacije. Kada se kišnica uspori i zadrži na kontinentima, sva ta voda ostaje dostupna za lokalni ciklus kruženja vode, što vodi stabilizaciji naše klime.
Ovo me dovodi do sljedećeg velikog problema koji vas opterećuje.
Problem 2 – Navedeni smo da vjerujemo da ne možemo ništa učiniti protiv klimatskih ekstrema
Znate li koliko puta sam se osjećala paralizovano zbog trenutnih klimatskih ekstrema?
Željela sam da stvorim pozitivan uticaj na našu planetu, ali umjesto da to radim, dugo sam samo nastavila sa onim što rade i ostali, jer sam mislila da ne mogu da utičem ni na šta.
Ali to nije istina.
Ako posjedujete komad zemlje i počnete zadržavati kišnicu i saditi vegetaciju, primjetićete dramatičnu razliku u vašem lokalnom okruženju u roku od nekoliko godina. Osjećaćete se mnogo bolje, zbog povezanosti s prirodom koju ste sami uspostavili.
Ako ne posjedujete zemljište ima drugih načina da učinite nešto pozitivno. A ako djelujemo kolektivno i počnemo zadržavati kišnicu na našim krajolicima, utjecaćemo na lokalne vremenske obrasce i doprinijeti stabilizaciji naše klime.
Pravi smjer promjene nije u vjerovanju da smo bespomoćni. Nikada nije trebao ni biti. Svi trebamo raditi ono što je ispravno za nas i (našu) planetu.
Ovdje imam rješenje za vas.
To je otvoreni poziv da počnete posmatrati prirodu oko sebe. Izađite kad pada kiša. Posmatrajte gdje teče kišnica. Da li teče u kanalizacioni sistem gdje bi mogla da izazove poplavu zbog preopterećenja. Ili se čuva kod biljaka gdje je i potrebna.
Zaključak je:
Kišnica se godinama odvodila iz naših kontinenata. Zbog krčenja šuma, gradnje zgrada i lošeg tretmana tla, ljudi su izazvali neravnotežu u vremenskim obrascima. Posljedice su poplave, velike snježne oluje i produženi toplinski periodi.
Ipak, mi možemo učiniti nešto po tom pitanju i biti dio rješenja. Možemo početi koristiti kišnicu i saditi drveće i vegetaciju kako bismo stabilizirali našu klimu.
Postoje rješenja. Ovom serijom članaka, uputiću vas do njih. Stay tuned!
