“Vjerujte u sebe!”
Kako umjetnost može pomoći u smanjenju stigme oko pitanja koja se tiču mentalnog zdravlja?
Kao ekspresivna izražajna umjetnica, vjerujem da je umjetnost izuzetno moćno sredstvo u smanjenju stigme oko mentalnog zdravlja. Kada stvaramo ili doživljavamo umjetnost, ona nam omogućava da kanaliziramo haos, emocije i ranjivost koji tako često prate mentalne borbe. Umjetnost daje glas onim unutrašnjim iskustvima koja same riječi ne mogu u potpunosti izraziti, a na taj način može otvoriti razgovore koji bi inače bili preteški ili stigmatizirani. Dijeleći naše kreativne radove, ne samo da potvrđujemo vlastita iskustva, već i pozivamo druge da uvide da nisu sami – mnogi ljudi hodaju sličnim putevima. To podstiče razumijevanje, empatiju i prihvaćanje. To posebno treba našem emotivno zatvorenom i godinama tramatiziranom društvu.
Koje umjetničke prakse preporučujete za emocionalno oslobađanje?
Postoji li određeni umjetnički medij koji smatrate posebno iscjeljujućim?
Za emocionalno oslobađanje, preporučila bih bilo koju praksu koja djeluje intuitivno i oslobađajuće.Slikanje, vajanje, vođenje dnevnika, ples, pa čak i pjevanje, mogu biti duboko ljekoviti. Ljepota umjetnosti je u tome što ne zahtijeva savršenstvo; radi se o činu stvaranja i izražavanja, a ne o konačnom proizvodu. Mislim da sam proces – bilo da se radi o prskanju boje po platnu, pokretanju tijela u ritmu ili pisanju bez cenzuriranja sebe – postaje katarzično oslobađanje prigušenih emocija.
Umjetnost je prostor u kojem se možemo bezbjedno osloboditi tuge, ljutnje, radosti i svega između. Što se tiče određenog medija koji djeluje iscjeljujuće, rekla bih da to zaista zavisi od pojedinca. Za mene je slikanje oduvijek bilo prostor u koji se mogu potpuno uroniti, dopuštajući bojama i potezima kista da odražavaju i mijenjaju moje emocionalno stanje. Čin nanošenja boje, miješanja i izgradnje površine djeluje kao metafora za obradu i integraciju mog unutrašnjeg pejzaža.
Da li vjerujete da je umjetnost oblik svjesnosti i meditacije?
Umjetnost, u svom najčistijem obliku, apsolutno služi kao neka vrsta meditacije i svijesti. Kada slikam ili stvaram, to je oblik dubokog transa/fokusa koji smiruje um i omogućava mi da se ponovo povežem sa samom sobom. Često otkrijem da što sam prisutnija u procesu, to sam u mogućnosti da utišam buku svakodnevnog života i budem u trenutku. To je meditativno stanje u kojem mogu iskoristiti emocije i ideje koje su mi ranije bile nedostupne. Umjetnost otvara prostor u kojem svijest može procvjetati, a ponekad, u tišini stvaranja, pronađem jasnoću.
Da li smatrate da umjetnost može pomoći u izgradnji zdravijih zajednica?
Ako da, imate li preporuka, ideja, na koji način?
Što se tiče izgradnje zdravije zajednice, da, vjerujem da umjetnost igra bitnu ulogu. Umjetnost njeguje povezanost i može premostiti jaz između ljudi. Kroz zajednička umjetnička iskustva učimo cijeniti naše različitosti, izražavati svoju kolektivnu ljudskost i stvarati prostore ranjivosti i otvorenosti. Preporučila bih da se uključite u umjetničke projekte
u zajednici. Postoji posebna vrsta iscjeljivanja koja dolazi od rada rame uz rame s drugima, stvaranja nečeg lijepog ili smislenog iz kolektivnog napora.
Kada je u pitanju oblačenje, mislim da način na koji se oblačimo također može da igra ulogu u mentalnom zdravlju. Odjeća može biti oblik samoizražavanja, način da otjelotvorimo energiju ili raspoloženje koje osjećamo. Ja nikad nisam pratila trendove, već sam imala svoj
stil, svoje mišljenje da nosim odjeću koja mi omogućava da se osjećam udobno i slobodno da se krećem i stvaram – mekane tkanine, boje koje izazivaju osećaj smirenosti ili radosti.
Također, ne pripadam novom dobu, jer je sve plastika i poliester, a ja sam vjerna prirodnim materijalima. Ono što se pokazuje kao moda danas, često u meni izazove iznenađenje. Biram da me odjeća potakne i veseli, pa često kombinujem stvari koje ne idu skupa.
Ponekad, kada sam u kreativnom toku, odjenem se na način koji odražava moje trenutno emocionalno stanje, bilo da se radi o živim bojama ili nečem prigušenijem. Čin odabira vaše odjeće, poput odabira vašeg umjetničkog medija, može biti mali, ali značajan način da odražavate svoj unutrašnji svijet.
Kako biste opisali ulogu umjetnosti u vašem svakodnevnom mentalnom zdravlju?
U mom svakodnevnom mentalnom zdravlju, umjetnost je stalni pratilac. To je i utočište i ogledalo. To je prostor u kojem mogu disati, razmišljati i oslobađati se. Ima trenutaka kada je moje mentalno zdravlje poput oluje, a umjetnost mi daje sidro.
To je moj jezik preživljavanja i moj način pamćenja ko sam, usred haosa. Također, posjećujem mjesta za plesanje, posebno slobodni ples koji mi daje jako puno prostora za vibraciju koju moram isplesati. Jako volim plesati još od tinejdžerskih dana.
Kao neko ko je otkrio art terapiju prije par godina i krenuo na taj put samoiscjeljenja – kao ekspresivna umjetnička praktičarka, proces korištenja umjetnosti kao alata za samootkrivanje duboko je isprepleten sa sposobnošću pomaganja drugima.
Za mene, to počinje prepoznavanjem da umjetnost nije samo oblik vanjskog izražavanja, već i sredstvo za unutarnje istraživanje. Dok slikam, nesvjesno pristupam dijelovima moje podsvijesti kojih možda nisam u potpunosti svjesna. Kroz ovaj proces učim o vlastitim emocijama, strahovima, radostima i borbama. Ljepota ekspresivne umjetničke terapije je u tome što sam medij – bilo da se radi o crtežu, slikanju ili vajanju – postaje vrsta razgovora između svjesnog i nesvjesnog uma. Materijali koje koristim, boje koje biram, oblici koje stvaram, sve to govori o dubljim slojevima moje psihe, nudeći uvid u moje emocionalno i mentalno stanje.Uloga umjetnosti u mom svakodnevnom mentalnom zdravlju sada je uzemljenje i centriranje.Umjetnost mi omogućava da se odmaknem i pronađem mjesto tišine, da se ponovo povežem
sa sobom.
Kada stvaram umjetnost, ulazim u meditativno stanje, gdje vanjski svijet blijedi, a ja se upijam u proces. U tim trenucima umjetnost nije stvaranje nečeg savršenog ili impresivnog – već dopuštanje mojim emocijama da se kreću kroz mene na opipljiv način.
Čin stvaranja nečega, čak i bez nekog određenog cilja ili namjere, donosi osjećaj smirenosti. To je način da se izrazi ono što riječi ne mogu. U tim trenucima umjetnost postaje razgovor s mojim unutrašnjim svijetom, nudeći mi prostor za obradu i liječenje.
Art terapija slikanja
„Autoportret duše“, autorski projekat nastao 2020. godine, jeste upravo to, podrška svim ljudima koji žele da urone u sebe slikajući i opuštajući se. Dobrodošli u moj atelje, dopustite sebi tišinu, odmor, opuštanje kroz art terapiju radionice slikanja. Nalazimo se na Čengić-Vili.
Sve informacije možete dobiti putem e-maila mail@alisateletovic.com ili nazovite 061 391 083.
Arhiva fotografija umjetnice A.T
